red.prof.art. Ljubomir Miščević, dipl.ing.arh.

Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

redoviti profesor, trajno zvanje

voditelj Konzorcija pasivna kuća Hrvatska

voditelj Međunarodne ljetne škole arhitekture Motovun

ovlašteni arhitekt

ovlašteni arhitekt - urbanist

Rođen je 1954. godine u Zagrebu gdje je završio V. gimnaziju i 1979. godine diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pod mentorstvom prof. Nevena Šegvića. 1975. je nagrađen Dekanovom, a 1977. Rektorovom nagradom.

Od 1979. radi u Zavodu za arhitekturu AF u grupi prof. Branka Kincla te na AF u Zagrebu kao stručni suradnik na Katedri za arhitektonsko projektiranje u Kabinetu za stanovanje (asistent profesorima Branku Kinclu, Nikoli Filipoviću i Grozdanu Kneževiću). Od 1989. do 1992. asistent je kolegija Interieur (asistent profesorima Miroslavu Begoviću i Ivanu Crnkoviću). Od 1991. predavač je kolegija Energetska i ekološka arhitektura. Od 1994. je viši predavač, a od 1996. docent i samostalni voditelj grupa na kolegijima Arhitektonsko projektiranje III., IV. i V. Od 1997. nositelj je kolegija Diplomski rad, od 1999. Integralni rad. Izvanredni je profesor od 2003., a redoviti od 2010. godine. Redoviti profesor u trajnom zvanju je od 2016. godine.  Na AF u Zagrebu predaje obavezni kolegij Održiva arhitektura od 2007. i izborni Visokotehnološka arhitektura od 2008. Predavač je na Doktorskom studiju AF u Zagrebu od 2007. te na Doktorskom studiju AF u Ljubljani od 2011. 

Poslijediplomski studij Urbanizam i prostorno planiranje na AF u Zagrebu odslušao je 1982. Na međunarodnom HR-SAD projektu Energetska i ambijentalna rehabilitacija u stanovanju (US DOE, PN 777) pod vodstvom glavnog istraživača prof.dr.sc. Grozdana Kneževića i američkog supervizora prof.dr.sc. Vladimira Bazjanca (Lawrence Berkeley National Laboratory, Berkeley, University of California) bio je istraživač od 1985. Istraživanje je rezultiralo projektom energetske obnove višestambene zgrade u naselju Trnsko u Zagrebu, kao jednim od prvih svjetskih projekata energetske obnove. Na preporuku Ministarstva gospodarstva (energetike) RH, sudjelovao je na Specijalističkom poslijediplomskom seminaru Bioclimatic Architecture and Practical Design, Lisabon 1993., u organizaciji programa “Thermie” EU - Generalnog direktorata XVII. za energiju. Sudjeluje na specijalističkom programu "Urban Environmental Issues", US Department of State, u SAD-u, 2004.

Stručni ispit polaže 1983., u Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu je ovlašteni arhitekt od 1998. (br. 104), a od 2001. ima dopuštenje Ministarstva kulture RH kao projektant za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara za radove na nepokretnom kulturnom dobru (br. 50).         

Od 1984. kontinuirano na HR i međunarodnim stručnim i znanstvenim skupovima drži predavanja, objavljuje referate, projekte i studije. Recenzent je stručnih i znanstvenih publikacija, član i voditelj stručnih hrvatskih i međunarodnih udruga.

Temu energetike i uporabe sunčane energije u arhitekturi počeo je istraživati već tijekom studija, kada i objavljuje prvi rad “Sunčeva energija - budućnost” u časopisu „List studenata arhitekture”. Član je uredništva domaćih i inozemnih stručnih i znanstvenih časopisa - "Čovjek i prostor" , "Sunčeva energija", “Sun at Work in Europe”, ”Graditelj” (glavni i odgovorni urednik). Urednik je tematskih brojeva  časopisa “Čovjek i prostor” - “Arhitektura i energija”, br. 7-8/87. i “Ekologija i arhitektura”, br. 11-12/1990.

Od 2000. voditelj je Međunarodne ljetne škole arhitekture Tradicija, kreativnost i održivost, u Motovunu, a od 2007. voditelj Studijskog centra Motovun Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Predsjednik Društva arhitekata Zagreba (DAZ) bio je od 2001.-05., a predsjednik Suda časti DAZ-a od 2006.-09. Osnivač je i prvi predsjednik Odbora za energetski učinkovitu i održivu arhitekturu i Odbora za pristupačnost u arhitekturi HKA od 2010.-2012. Jedan je od suosnivača Savjeta za zelenu gradnju Hrvatske mandatom Sveučilišta u Zagrebu i Arhitektonskog fakulteta 2010. Član je skupštine Hrvatske komore arhitekata (HKA) od 2009.

Predsjednik je Centra za obnovljive izvore energije (CERES), hrvatske sekcije u Međunarodnom udruženju za sunčevu energiju (ISES - Croatia) i Udruge za obnovu željeznice Parenzane.

Osnivač je i voditelj Konzorcija pasivna kuća Hrvatska pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu od 2014. 

Kroz projektantsku praksu kontinuirano provodi načela održive i zelene arhitekture uz stalnu težnju za istraživanjem i inovacijama. Ostvario je dvadesetak obiteljskih kuća i više zgrada različitih namjena (višestambene zgrade, hoteli, proizvodni pogoni,...) koje su pasivne sunčane, niskoenergetske, pasivne (A+) i istražuju korištenje inovativnih i recikliranih materijala.

Autor je urbanističkog rješenja uređenja jezera Bundek u Zagrebu, s gledalištem, pontonskom pozornicom i rješenjima urbane opreme.

 

Ostvario je i brojna rješenja interieura i pripadajućeg dizajna namještaja i elemenata rasvjete, kazališne i TV scenografije, grafičkog dizajna plakata, publikacija, logotipova i cjelovitih rješenja vizualnog identiteta, postava skulptura i spomen ploča, elemenata urbane opreme i dr.

Uz temu održive, energetski učinkovite i ekološke arhitekture, istražuje i objavljuje radove o teoriji i povijesti arhitekture, o arhitekturi drva i opeke, pristupačnoj i inteligentnoj (high-tech) arhitekturi. 

Održao je devet samostalnih izložbi - Ljubomir Miščević 2000., Sunčana arhitektura 2001., Drvena urbana arhitektura Zagreba 2001., Prostorne prepreke 2002., Arhitektura niskoenergetske i pasivne kuće 2006., Arhitektura opeke 2007., Arhitektura kao energana 2009., Energetski gotovo nulta arhitektura 2013. i Arhitektura kao industrijski dizajn 2016.

Sudjeluje na domaćim i inozemnim arhitektonsko-urbanističkim natječajima, pretežito s ocem dr.sc. Radovanom Miščevićem, na kojima je nagrađivan:

1979. Trg Republike (danas Trg bana Jelačića), Zagreb, 3. nagrada, (1. nije dodijeljena)

1980. Kvaternikov trg, Zagreb, 2. nagrada

1983. Centar Velike Kladuše, 1. nagrada 

1985. Centralni trg u Cazinu, 2. nagrada, (1. nije dodijeljena)

1991. Trg Petra Preradovića (Cvjetni trg) i Varšavska ulica, 3. nagrada, (2. nije dodijeljena), Zagreb

Za ostvarenje interieura ”Heruc galerija” u Zagrebu, dobio je priznanje Hrvatske gospodarske komore - Gospodarske komore Zagreb za najbolje uređen prostor u 1995. godini.

 

Inicijator je izrade i koautor studije “Obnovljiva energija u Hrvatskoj” u izdanju Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, za koju je dobio Godišnje priznanje Državne uprave za zaštitu okoliša za 1995. godinu.

Za projekt Ekološki i energetski održiva novogradnja i obnova dobio je priznanje tvrtke Ford Motor Company (u okviru nagrade Henry Ford) za očuvanje prirodne i kulturne baštine za 2000. godinu.

Sudjeluje u brojnim hrvatskim i međunarodnim istraživačkim projektima. Voditelj je EU projekata za Hrvatsku: PASS-NET (uz potporu programa Intelligent Energy Europe) i IDES-EDU. Partner je u projektima PERFECTION, OPEN HOUSE, BISTEC, INTENSE, CROSKILLS I., II. te ECO-SANDWICH u suradnji s Građevinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.

© 2018 Ljubomir Miščević